Moraš biti vođa čopora da bi te pas slušao ili ipak NE ?

O ovoj temi hteli smo da kažemo par reči jer je jako popularizovana na ovim prostorima, a zapravo nema nikakav efekat u suživotu vašeg ljubimca i vas.

Na društvenim mrežama, televiziji, u parkovima za pse i među odgaivačima pasa još uvek se za bilo kakve probleme u ponašanju dele saveti poput “trebaš biti alfa”, “trebaš biti vođa čopora”, “moraš pokaži psu da si gazda”.

Pored ovih saveta obično se dodaju kojekakve metode koje trebaju psa da podčine (okretanje psa na stranu, pritiskanje psa o pod kako bi se on podčinio), udarce petom u debelo meso i uglavnom primenu sile.

“Teorija vode čopora (alfe) i dominacije” nažalost je još uvek prisutna kod mnogim vlasnika pasa, a na veliku žalost I kod trenera pasa. Ova metoda je zastarela i sa naučne strane već odavno opovrgnuta.

Ova teorija zasnovana je na verovanju da psi funkcionišu kao vukovi, da formiraju hjerarhijsji organizovane čopore koji neprestalno teže ka cilju da postanu alfe. Pristalice ove teorije smatraju da se prema  psima trebamo postaviti kao vođe čopora, podčiniti ga, prisili ti ga se ponaša I radi onako kako bi mi to želeli u određenom trenutku. Oni kažu da će nas pas samo onda kad ispunimo sve ovo slušati I poštaviti.

Kako je nastala ova teorija o vođi čopora?

Prve ideje o društvenom životu pasa i teoriji čopora javile su se još četrdesetih godina prošloga veka, a temeljile su se na proučavanju života vukova u zatočeništvu koje je tada sprovodio švajcarski bihejviorista, a pratili su ga i brojni drugi.

U to vreme došli su do zaključka da se vukovi u čoporu bez prestanka bore kako bi postigli visoki položaj u zajednici i postali vođa čopora — alfa. Takođe se smatralo da psi potiču od vukova, pa se ubrzo ideja o teoriji čopora i dominaciji počela primjenjivati u odnosu, vaspitavanju i treningu pasa.

Problem je bio u tome što su se ta prva istraživanja odnosila na vukove čije ponašanje i način života nije odgovarao stvarnom društvenom životu kakav vukovi vode u prirodi. Vukovi čije su ponašanje naučnici proučavali, nisu bili u srodstvu već su nasumično odabrani i prisiljeni da žive zajedno u zoološkom vrtu. Među njima je zaista bilo mnogo konfliktnih situacija i krvavih sukoba, ali kasnije se pokazalo da zapravo ta ponašanja u zatočeništvu uopšte ne odgovaraju ponašanju vukova u prirodnom okruženju.

Dalja istraživanja…

Dalja istraživanja, među kojima se najviše ističu ona od strane biologa i stručnjaka za ponašanje vukova L. David Mech pokazala su da je društveni  život vukova u prirodi potpuno drukčiji.

David Mech je i sam bio jedan od naučnika koji je verovao u “teoriju vođa čopora” i koristio termin “alfa”. Ali na osnovu kasnijih istraživanja društvenog života vukova demantovo je te tvrdnje. Sam David Mech izjavio je da žali što je termin alfa koristio kod objašnjavanja vučijeg života I zaključuje da je termin “alfa-vuk” NETAČAN.”

Psi nisu vukovi

Poreklo pasa nije u potpunosti otkriveno, najnovija istraživanja upućuju da su se psi i vukovi razvili od zajedničkog pretka. To znači da su tokom evolucije, prije više od 15 000 godina, od jedne vrste nastale dve — vuk (Canis lupus) i domaći pas (Canis familiaris). lako su psi i vukovi genetski slični, iako ima sličnosti u njihovom ponašanju, oni se zapravo dosta razlikuju.

 Domaći pasVuk
Fizičke karateristikeManja lobanja I mozak, kraća njuška. Manje šape, kraće noge, preko 400 različitih rasa, raznih boja, oblika njuške, ušiju, repa.Duža njuška, veća lobanja I mozajk, veće šape, duže noge, male razlike između podvrsta. Srednja duga dlaka sa debelom poddlakom.
Društveni životDruštvena bića. Psi lutalice okupljaju se u grupe koje ne funkcionišu kao porodica. Prihvataju nove članove I odlaze I dolaze iz grupe u grupu po potrebi I želji. Nemaju “vođu čopora” niti striktnu hjerarhiju.Društvena bića, formirajuj čopore koji funkcionišu kao porodica. Čopor se sastoji od roditeljskog para ( koje možemo nazvati alfa – mužjak I alfa –ženka). Samo roditeljsko par daje potomstvo I zbog toga nema nadmetanja ko će biti “ vođa čopora”.   Hjerarhija je postojana. Nekad se desi da se više porodica okupi u jednu veću zajednicu( čopor). Tada postoji više roditeljskih parova koji daju potomstvo.
Ishrana (Lov)Striktni sakupljači koji retko love. Mnogi nisu fizički sposobni uloviti ( sve zavisi od karakteristike rase).   Ne zavise od lova da bi preživeli. Mnogi napušteni psi uginu od gladii li su pronađeni izgnadleli jer ne znaju ili ne mogu uloviti plen. Biološki su mesožderi, ali psi će jesti I preživljavati od onog što pronađu. Ljubimciu potpuno zavise od čoveka. Lutalice okupljaju se najčešće oko najbližih izvora hrane ( kanti za smeća) I žive od otpadataka.Mesožderi. Love da bi preživeli. Lov je organizovan, a tokom lova funkcionišu kao tim. Da bi lov bio uspešan zavise međusobno.
Polna zrelostPostaju polno zreli sa I sposobni su da imaju potomke već sa 6 meseci. Mužjaci se mogu pariti tokom cele godine, a kuje ulaze u teranje maksimalno dva puta godišnje. Psi su poligami.Postaju polno zreli sa 22 meseca. Ženka ulazi u teranje jednom godišnje. Mužjak je plodan samo u sezoni parenja. Ako je godina teška ( npr. name dovoljno hrane za prehranu čopora I legal ) neće biti ni potomstva. Monogami su I celog života imaju samo jednog partnera.
Briga o potomstvuSamo kuja brinte o potomstvu.  Kod odgivačnica u podizanju legal učestvuje I čovek. Kod pasa koji ne žive sa ljudima štenci već sa 4meseca napuštaju leglo I sposobni su samostalno živeti.O potomstvu osim roditeljskog para brinu I ostali pripadnici čopora ( braća, sestre, potomci iz prethodnog legal ). Neki će tek nakon druge godine života napustiti čopor u potrazi za partnerom. Mnogi ostaju u čoporu doživotno I nikada nemaju potomke.
SocijalizacijaPočinju istraživati doživljavati okolinu sa 28 dana, kada su čula vida, sluha I njuha funkcionalna.  Lako se privikavaju na promene I dobro prihvataju nova poznantstva sa ljudima ako su adekvatno socijalizovani.Počinju istraživati I doživljavati okolinu sa 14 dana oslanjajući se isključivo na čulo njuha jer vid I sluh još nisu razvijeni.   Uprkos ranoj socijalizaciji vukovi koji žive u zatočeništvu teško prihvataju ili uopšte ne prihvataju nove ljude, životinje…

Dominantno i submisivno ponašanje

Dominantno i submisivno ponašanje normalan su deo ponašanja ne samo pasa, već i ostalih društvenih životinja (uključujući i ljude).

Okarakterizirati psa kao dominantnog netačno je i neprecizno. Termini “dominantnost” i “submisivnost” ne odnose se na karakterne osobine, već na odnos izmedu dve ili više jedinki koji se menja iz situacije u situaciju.

U različitim situacijama psi su motivisani različitim resursima. Resursima smatramo nešto što pas želi u odredenom trenutku. To može biti hrana, predmet (igračka, kamen, štap), mesto za odmor (ležaj, kauč), prijatelj za igru, pa čak i osoba (npr. vlasnik). Zbog toga možemo reći da pas pokazuje dominantno ili submisivno ponašanje (u odredenom trenutku i zbog odredenog resursa). Dominatno ponašanje nije agresivno ponašanje I ako se takvi psi često okarakterišu kao dominantni.

Ponašati se dominantno znači imati prioritet nad željenim resursima, u odredenom trenutku i naspram odredenog pojedinca.

Ponašati se submisivno znači PRIVREMENO izgubiti pristup resursu i prepustiti ga drugome kako bi se izbegao konflikt i povrede.

Čak i mi  ljudi se slično ponašamo kod kuće ili u društvu. Kao jedan primer navodimo situaciju kada je na TV-u fudbalska utakmica muškarci će se izboriti za daljinski upravljač, ali kada je na TV-u romantični film, verovatno će se za daljinski upravljač izboriti žena. Pritom oko toga uopšte ne mora doći do svađe.

Roger Abrantes, dr. sc. etologije i evolucijske biologije  izvodi zaključak:

“…dominantno-submisivni odnosi zasnovani su na učenju.”

“…Ideje o dominacijskoj agresiji su predrasude. Moguće je biti agresivan i dominantan, ali termin sugeriše da pas napada jer je dominantan. Niti jedan pas ne napada drugog zbog dominacije. Cilj dominacije je kontrolsanje drugih pomoću ritualnih ponašanja, bez primjene fizičke sile i nanošenja povreda. “

“…Dorninantnost i submisivnost prekrasni su mehanizmi sa evolucione tačke  gledanja. Dominantnost i submisivnost omogućuju (društvenim) životinjama da zajedno žive, da prežive i da prenesu gene na sljedeću generaciju. Bez tih mehanizama, društvene životinje kao što su ljudi, šimpanze, vukovi, psi i mnoge druge ne bi postojale. “

Popularni “alfa okret na leđa”  hvatanje psa i bacanje i držanje na tlu najčešće je korištena metoda koja pokušava imitirati ritualizirano ponašanje vukova i pasa. Ta metoda potpuno je pogrešno interpretirana jer u stvarnosti vuk ili pas koji pokazuje submisivno ponašanje sam zauzima taj položaj, ne zato što ga je dominantna jedinka na to prisilila.

Pse svakako možemo podeliti na one koji su samouvereni, uporniji, “tvrdi” te na one koji su “meki”, nežni. Takođe, možemo reći da su neki psi skloniji pokazivanju dominantnog ponašanja, dok su neki skloniji pokazivati submisivnog ponašanje u određenim situacijama.

Psi koji su opsednuti resursima, ponašaju se nasrtljivo i skloni su sukobima bilo s ljudima, psima ili ostalim životinjama zapravo su nesigurni i nemaju razvijene komunikacijske veštine.

Većina problema u ponašanju kod pasa proizlazi iz nesigurnosti, strahova, loših iskustava, obuke koja je temeljene na prisili i zastrašivanju I  nerazumevanju potreba psa i ponašanja, a ne zato što psi žele postići viši status, ovladati nama ili postati “alfa”.

Mi ne želimo da koristimo njhovu kosku za žvakanje ali ni oni ne žele da koriste našu kreditnu karticu.

Zaključak

Teorije o vođama čopora i dominaciji pogrešne su iz nekoliko razloga:

  • Psi nisu vukovi i ne funkcioniraju poput vukova
  • Vučjim čoporom ne upravlja “alfa” koji silom uspostavlja dominaciju nad drugima. Vučji čopor je u pravom smislu reči porodica. Čine ga mužjak, ženka (alfa-par) i njihovi potomci. Roditeljski par brine o potomcima, odgaja ih i uči, a potomci učestvuju u odgoju budućih naraštaja.
  • Psi znaju da ljudi nisu psi, stoga se ne trebamo pretvarati da smo psi i pokušavati se nametnuti kao “vođe čopora”.
  • Psi se ponekad grupišu u grupe koje takođe nazivamo čoporima. Pseći čopor ne funkcionira kao vučji, ne funkcionira kao familija niti je stabilan. Psi se u čopore okupljaju jer su društvene životinje, ali ne zavise jedni o drugima da bi preživjeli.
  • Hijerarhija postoji u svakoj zajednici. Psi hijerarhiju ne uspostavljaju silom već koriste tzv. ritualizirane obrasce ponašanja te dominantno-submisivne odnose koji služe da izbegnu i spreče agresiju i konflikte.
  • Status (rang) se odnosi na položaj jedinke unutar zajednice određene vrste. Status je promjenjiv, a njegova promjenjivost zavisi o vrsti, društvenoj organizaciji vrste i o uticaju okoline.
  • Odnos izmedu psa i čovjeka nemoguće je zasnovati na hijerarhijskom poretku. Čovjek ne može kopirati ritualne obrasce ponašanja pasa jer ne izgledamo kao psi, ne krećemo se kao psi, ne pričamo se kao psi, nemamo rep, ne možemo kopirati izraze lica niti pomicati uši, ne mirišemo kao psi (psi komuniciraju i pomoću mirisa)…
  • Čovjek ne može biti pseći vođa čopora. Čopor podrazumjeva skupinu životinja iste vrste koja funkcioniše kao PORODICA čiji se članovi razmnožavaju, love i koriste ponašanja karakteristična vrsti…

Trebamo li naše pse prisiliti da se “pokore” da bi nas smatrali “dominantnima”? Trebamo li potisnuti njihova prirodna ponašanja kako ne bi preuzeli vođstvo i postali “alfe”? Ne, ne trebamo.

Trebamo li naše pse usmeravati i biti dobar vođa? Da, svakako!

Biti lider ne znači koristiti silu, fizički kažnjavati, “dominirati” i prisiljavati.

Lider znači biti odgovoran za sigurnost, odgajanje i napredak psa, usmeravati ga i učiti pristojnom ponašanju koje važi za nas ljude, pružiti mu sigurnost i zaštitu.

Lider je neko u koga pas ima povjerenja, neko ko mu dozvoljava da bude ono što jeste, neko ko mu je uzor i usmerava ga na pravi put.

Neko koga će on uvek poslušati ne zato što mora nego zato što hoće.

Svi psi poseduju mozak, a on je donosilac odluke. Od nas zavisi kako će mo njega oblikovati da njegov izbor uvek budete vi.

Hvala vam što ste pročitali ovaj članak. Ako imate bilo kakva pitanja ili iskustva koja biste želeli da podelite, slobodno ostavite komentar ispod. Uživajte u treninzima sa svojim psima i vidimo se uskoro sa novim korisnim savetima! Dok čekate novi post možete pogledati i naš youtube kanal https://www.youtube.com/c/MNobukapasaiedukacijavlasnika

Za sve tvoje nedoumice dostupne su konsultacije i individualni časovi na info@mnobuka.rs ili 0640474739

Ako imaš štene preporučujemo ti knjigu Moja prva šapa – mnobuka.rs/mojaprvasapa

Autori ovog teksta su Nikola Urošević i Marija Marjanović vaši profesionalni treneri pasa i bihejvioristi.

4 thoughts on “Moraš biti vođa čopora da bi te pas slušao ili ipak NE ?”

Ostavi svoj komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

error: Zabranjeno je kopiranje sadržaja bez saglasnosti autora!!